Politics

Jutarnji list – Zurovac: ‘Autobus firme Krstić i sin pretvorio sam u srpski balet, dolazi vam u Zagreb‘



Na području bivše države teško je pronaći nekoga tko nije pogledao film “Ko to tamo peva” redatelja Slobodana Šijana. Priča o putovanju nedođijom protkana je jetkim, crnim humorom, a naslovna pjesma o autobusu kompanije Krstić i sin, koju izvode dva lokalna Roma, postala je evergreen. Priča je to o autobusu koji vozi putnike različitih sudbina, karaktera, a na svakoj od etapa putovanja dogodi mu se nešto bizarno.

No, mnogi će reći kako je još bizarnije pokušati to sve pretvoriti – u balet. Uspio je to, uz glazbu Vojislava Vokija Kostića, naš poznati koreograf, redatelj i bivši prvak baleta Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu Staša Zurovac. Ne samo da je uspio, nego se predstava učestalo prikazuje još od 2004., 29. travnja proslavili su 200. izvedbu tog djela, Balet Narodnog pozorišta iz Beograda, nakon 18 godina s ovom hit-predstavom napokon stiže u Zagreb.

Prvo je pitanje kako je moguće pretvoriti ovakav film u balet, no Zurovac je zagonetan u odgovoru.

– Već navedene činjenice same po sebi govore da je moguće, a na publici je da umjetnike i predstavu počasti svojim prisustvom i sama vidi i doživi kako – kaže.

Dvoumljenje

Kritike kažu da je je taj balet postao glavna tema beogradskog kulturnog života.

– Svojevrsni je fenomen da u repertoarnom kazalištu jedna baletna predstava suvremenog izraza dosegne takvu popularnost i broj izvedbi. Reakcije publike nakon praizvedbe bile su kao na nogometnoj utakmici, publika nije puštala izvođače ni sam ne znam koliko sa scene, možda i pola sata. Slično je pri svakoj novoj izvedbi sve do danas, a svjedočanstva s gostovanja po cijelom svijetu također. Predanja kažu da je publika u Kolumbiji, na festivalu Iberoamericano, koji je najveći teatarski festival na svijetu, kroz pet izvedbi naučila poznate stihove Vojislava Vokija Kostića, i na drugom kraju svijeta zajedno s plesačima pjevala stih ‘da sve ovo samo snevam’, bez obzira na jezičnu barijeru. Na proslavi 200. izvedbe, kada se ugasilo svjetlo prije početka predstave, u mraku su se prolomili gromaglasan aplauz i ovacije, a na kraju događaja svojim nas je prisustvom počastio legendarni Mića Kostić, koji je jedan od dva poznata romska mladića iz filma, i zasvirao harmoniku i otpjevao uživo Vokijeve stihove. Ima li nešto ljepše i više od toga u kazalištu? – govori nam Zurovac.

Priča o suradnji s Narodnim pozorištem počela je godinu dana prije praizvedbe, za gostovanja Baleta zagrebačkog HNK Zagreb sa Zurovčevim “Cirkus primitif baletom”.

– Nakon predstave započeo sam s tadašnjim upraviteljem Ljubivojem Tadićem razgovore o suradnji. Našli smo se u Ljubljani, donio mi je videokasetu s filmom i predložio mi da prema njemu postavim balet. Ta njegova ideja isprva mi se učinila neostvarivom. Kao koreografu i autoru – koji je iza sebe u tom času imao tek jedno cjelovečernje djelo i pred sobom breme da jedno od remek-djela jugoslavenske kinematografije pretvori u balet – samopouzdanje mi nije bila prva stvar na koju sam naišao u svojoj glavi, nego pitanje mogu li ja to i kako. Tako da sam mu zahvalio na ponudi i dao si vremena da razmislim, pronađem hrabrost i mogućnost u sebi – prisjeća se.

Tada je naišao na savjet čovjeka kojeg zove velikim majstorom zanata i najstarijim živućim koreografom na svijetu. Riječ je o Milku Šparembleku.

Milkov savjet

– On mi je rekao: ‘Znaš, mali, moraš se naučiti da u ovom poslu veliki postotak čini narudžba, a onaj mali ostatak ono gdje imaš apsolutnu slobodu izbora’. Shvatio sam njegove riječi, a ostalo je povijest. Bio je izazov ne prevoditi film, nego stvoriti autonomno djelo koje mogu razumjeti i oni koji ne poznaju film. Balet se ne bavi razradom likova kao što je onaj Pavla Vuisića, već se više oslanja na arhetipske teme, kao što su putovanje, svadba, pogreb, vojska, rat, ljubav – dodaje.

Neizmjerna čast bila mu je što je glazbu radio Voki Kostić, koji je preminuo 2010. godine u Beogradu.

– Voki je bio majstor zanata. Napravio je korak dalje stvarajući partituru za balet, a opet, sve je napravio iz filmskih tema. Bio je najvažnija spona između tih dvaju žanrova. Iako sam bio koreograf na početku karijere, a on imao čitavu karijeru iza sebe – nekoliko stotina partitura za film i kazalište, kliknuli smo, što se kaže, na prvu i surađivali u potpunom povjerenju – ističe Zurovac kojemu je bilo samo sedam godina kada je, 1980., snimljen kultni film.





Source link

Leave a Reply

Your email address will not be published.